Ovog stasitog Ivanjičanina je sudbina povezala sa Javorom. Budući da mu se kuća nalazi tik uz južnu tribinu stadiona u Ivanjici, druženje sa loptom u lokalnom klubu bio je logičan korak. Nakon stasavanja u mlađim kategorijama, u prvom timu je debitovao 1999. godine, a kvalitet je dokazivao do leta 2003. kada je prešao u Partizan.

Uprkos igračkim kvalitetima, u crno-belom dresu nije se naigrao, ali je na pozajmici u Obiliću bio jedan od najistaknutijih igrača. Slično se ponovilo i na pozajmici u Bežaniji, a u međuvremenu je i oblačio dres matičnog kluba. Nakon isteka ugovora sa Partizanom, u kome je standardno dobijao priliku jedino u jesen 2004. godine, Milović se vratio u Javor. Ovaj pouzdani štoper je nakon toga zaigrao za OFK Beograd, pa se ponovo vratio u Ivanjicu, a zatim je usledio poziv Vojvodine. Ponovo se pokazalo da nema sreće sa većim klubovima u Srbiji, jer je za "Lale" odigrao svega nekoliko mečeva, a onda je usledila pečalba. Igrao je za Dinamo iz Tirane, a nakon toga usledila su dva polugodišnja perioda, u Ivanjici i Vojvodini, da bi se, nakon isteka ugovora sa Novosađanima, ovaj igrač konačno vratio svojoj prvoj ljubavi - Javoru.